
ADHD ili pubertet? Šta se dešava sa našom devojkom?!

Pubertet je period fundamentalnih fizičkih i psihičkih promjena koje su jasno vidljive u školskom okruženju. Kod djevojčica može dovesti do fluktuacije pažnje, impulsivnog ponašanja i privremenog pada performansi.
Mentalne promjene i pažnja
Razvoj mozga i njegov utjecaj na ponašanje u školi
Tokom puberteta, mozak prolazi kroz restrukturiranje, posebno područja odgovorna za obradu emocija i kontrolu ponašanja. Limbički sistem (centar emocija) se aktivira ranije od prefrontalnog korteksa (centra samokontrole i pažnje), koji sazrijeva tek u mladosti. Rezultat su promjene raspoloženja i emocionalna osjetljivost, niža sposobnost regulacije impulsa i smanjena koncentracija na školski zadatak. Ove promjene mogu uzrokovati loš učinak, ometanje u nastavi ili poteškoće u suočavanju sa normalnim školskim danom (Blakemore, 2012; Institut za psihologiju Akademije nauka Češke Republike).
Nepažnja protiv ADHD-a
Povećana distrakcija ili impulzivnost tokom puberteta može ličiti na simptome poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), ali su obično prolazni i razvojni. Razlikovanje između normalne pubertetske rastresenosti (npr. smanjena motivacija, sanjarenje, preskakanje zadataka) i kliničkog ADHD-a (dugotrajne i sveprisutne poteškoće s koncentracijom, impulzivnost, hiperaktivnost koje su prisutne od ranog djetinjstva) je ključno. ADHD je neurorazvojni poremećaj koji počinje u ranom djetinjstvu i često se nastavlja u odrasloj dobi (Američko udruženje psihijatara, DSM-5, 2013; Nigg, 2013).
Alternativni pogled na ADHD
Međutim, pored medicinske interpretacije, postoje i alternativni pristupi koji ponašanje nalik ADHD-u doživljavaju kao moguću reakciju djeteta na nezadovoljene potrebe, nedostatak pažnje ili emocionalnu sigurnost u ranom djetinjstvu. Dijete može skrenuti pažnju na sebe impulsivnim ili nemirnim ponašanjem. Prema psihologu Pavli Koucká, obično je tako zahtjevan ponašanje često krije unutrašnju glad za bliskošću, prihvatanjem i pažnjom, koja nije ispunjena na vreme (Šansa za djecu, 2023). Slično, Naomi Aldort u svojoj knjizi Odgajamo djecu i rastemo s njima ističe da je ponašanje djece koje odrasli ocjenjuju kao negativno često izraz nezadovoljene potrebe i poziv na kontakt. Ovi pristupi naglašavaju važnost okruženja odnosa i emocionalne dostupnosti roditelja za zdrav razvoj djeteta.
Autizam ili pubertet?
Neki uobičajeni znakovi puberteta, kao što su emocionalne promjene, socijalno povlačenje ili sklonost određenoj temi, mogu se zamijeniti sa znakovima autizma. Naročito tokom adolescencije, kada se identitet i veze prirodno destabilizuju, vršnjaci devojku mogu percipirati kao ostalo ili neprilagođen – iako je to normalan razvojni proces. Takvo tumačenje može biti pojačano tendencijom da se razlika percipira kao patologija. Stoga je važno sagledati pubertet u cijelosti i osjetljivo razlikovati razvojne i moguće razlike u neurodiverzitetu (Russell et al., 2022).
Uticaji u školi
Učinak i motivacija
Hormoni utječu ne samo na tjelesne funkcije već i na kognitivne sposobnosti. Djevojčice mogu biti manje fokusirane tokom časova, brže se umaraju i manje motivirane za obavljanje rutinskih poslova. Ovo nije znak lijenosti, već posljedica razvojnih promjena koje utiču, na primjer, na radnu memoriju ili sposobnost planiranja. Ove poteškoće imaju tendenciju da budu privremene i poboljšavaju se kako se mozak razvija (OECD, 2017).
Menstruacija i školska (ne)lagodnost
Početak menstruacije često je praćen bolom, nelagodom i stidom. Nedovoljna higijena, strah od gubitka krvi ili nerazumijevanje okoline dovode do izbjegavanja fizičkog vaspitanja, smanjenog pohađanja nastave i gubitka koncentracije. Menstrualno siromaštvo (nedostatak sredstava ili podrške) još uvijek pogađa neke učenice u Češkoj ([Forum za ljudska prava, 2023]; UNICEF, 2020).
Istovremeno, važno je promijeniti perspektivu doživljavanja samog ciklusa. Menstruacija ne treba da bude tabu ili razlog za stid, već da se doživljava kao deo prirodnog ritma žene. Pozitivan stav i otvorena komunikacija mogu pomoći djevojkama da vide sebe s većim prihvaćanjem i samopouzdanjem. Koncept ciklične djevojke ili ciklične žene naglašava da menstrualni ciklus nije slabost, već izvor prirodne varijabilnosti koja se može koristiti za dobrobit zdravlja, kreativnosti i ličnog razvoja (Müllerová, 2020; Švihlíková, 2021).
Konačno
Pubertet je prirodan dio razvoja, što se značajno odražava i na školsko okruženje. Osjetljiv i informiran pristup nastavnika i odraslih može pomoći djevojčicama da se snađu u ovom periodu dostojanstveno i bez nepotrebnog pritiska. Umjesto kažnjavanja za nedostatak koncentracije ili fluktuacije u ponašanju, prikladnije je ponuditi razumijevanje, siguran prostor i jasne granice.