Kao što se nekada kupovalo kad nije bilo plastike

3 06. 06. 2019
6. međunarodna konferencija egzopolitike, istorije i duhovnosti

Kako je bilo prije nego što je nastupila era plastičnih vrećica? Pripremila sam intervju sa majkom Janom. Ima 64 godine. U životu je isprobala mnoge profesije, jedna od njih bila je prodavačica. Pa kako je to funkcionisalo, na primer, pre 40 godina?

Školovali ste se za prodavačicu 1970.

To je ono što sam počeo sa 1970-73

Šta ste naučili? Kako služiti klijentima?

Na primjer, naučili smo vagati robu. Imali smo mehaničku težinu. Bilo je cifara i možda salame, ja bih vam dao primer, 32 kruna po kilogramu i bio je 20 - 22 dkg, tako da smo morali da izračunamo koliko je to. Tamo je postojala pomoćna skala, ali to je trebalo da proveri. Nema kalkulatora, sve ručno. Onda smo takođe raspakirali robu.

Da li je tada bilo plastične ambalaže za kupovinu?

Ne sjećam se da je bilo plastične ambalaže. To su bile samo plastične vreće s tučom ili slično. Bile su to tako normalne plastične vrećice, ali već nisu bile u proizvodnji. Ali nije postojalo da smo tamo imali plastične kese i stavljali ljude u kolutove, na primjer. Stavili smo ove stvari u papirnate vreće.

I kako ste to radili ranije, kada nije bilo plastičnih kesa, kako se to dogodilo u radnji?

U trgovini su svuda vagali papirnate vreće (labave). Ali možda je puter bio umotan u papir za pečenje. Zvao se trgovački papir.

Kad je rekla da je roba raspakovana, šta je sve odvagnuto? Kako i na koji način, što danas više ne možemo zamisliti, što sve nije bilo u ambalaži i ljudi su to oduzeli od kupovine drugačije nego danas?

Uglavnom krušne mrvice, jer su napravljene od starih kaljenih rolni koje su ostale u radnji. Pekar ju je uzeo, pečeni kruhovi u pekare i vratili nam ih. Zatim, na primer, suve šljive ili maslac, nazvali su mu maslac narezan na stol. Težili smo četvrt kilometra, pola kilometra. Onda je sve brašno, šećer bilo spakovano. Kvasac je razmišljao, to su bile cele kocke koje su bile narezane.

Šta je sa pićima ili mlekom?

U početku, mleko koje sam naučio je isporučeno u limenkama 25 litre. Zatim je doziran u bandite. A onda je mleko bilo puno masnoće i počelo se puniti.

Još se toga sećam

Sve je bilo u bocama, flaše su se vraćale, ljudi su ih vraćali i bočice su se vraćale.

Jesu li rezervne kopije kao danas?

Bilo je naslaga, otprilike krunica za bocu. U to vrijeme čaše od jogurta zapravo su se mogle vratiti.

Pa, ne mogu to danas da zamislim

Ali on govori o nedostatku stakla za kontejnere, pa ne znam zašto te čaše ne uzimaju natrag. To bi čišćenje bilo toliko skupo da se ne bi isplatilo? '

Šta je sa težinom papirnih kesa? Neko me pitao kad nudim platnene vreće da je to dodana vrijednost težini koju kupuju. Kako je bilo u to vrijeme?

U to vreme, to je bilo tako da je težina imala dva mesta, mesto gde je roba bila stavljena, i druge težine. Torba je stavljena na tu stranu težine da bi se oduzela njegova težina. Danas se to odnosi na vage u manjim trgovinama. Kada ga kupite u supermarketu ili trgovačkom centru, on prelazi težinu i takođe ga odbija.

Kako je hrana ranije prodavala u trgovini? Danas postoje zamrzivači i otvorene rashladne kutije, ohlađena ili mlečna hrana svuda. Kako ste je zadržali?

Imali smo i zamrzivače.

Jesam li mislio da svugdje nije bilo tako velikih hladnih kutija, pa kako se čuvala hrana? Da li je morao imati konzervanse? A vjerojatno se nije nudilo toliko hrane.

Mnoge su namirnice sada izdržljive, danas sadrže više konzervansa. Prije, bilo da su to kobasice ili mliječni proizvodi, nisu izdržali niti mjesec dana. Imao je maksimalni vijek trajanja tjedan ili četrnaest dana. Ali isto tako, kad su ga donijeli, moralo je ići ravno do frižidera ili smo imali rashladnu vitrinu i zamrzivač. Ali sada nije imala trajnost kao salama. Dobijali smo kobasice, na primjer, dva puta sedmično. I danas im je donose i tamo je imaju na primjer mjesec dana.

Sada se voze, na primjer, s druge strane Češke, Slovačke i inostranstva. Ranije su okolo bile pekare i mljekare, sve iz lokalnih izvora.

Naravno, jogurt, svježi sir i ostalo bili su iz lokalne mljekare u Chocni. Kad je započeo u Žamberku, od tamo je prevezen. Ali ne sjećam se da bi se prevozio iz Olomouca, na primjer.

Danas, kada odete u trgovinu, imate širok asortiman iz kojeg se ponekad ustručavate odabrati. Imamo svega u izobilju. Sjećam se i da sam kao dijete stajao u redu za banane i mandarine.

Ovo je još jedna tema za još jedan intervju.

Hvala ti mama što si podijelila, što smo se zajedno mogli prisjetiti kako je bilo prije ...

Sada možete kupiti i vreće eshop Sueneé Universe!

Torbe s trakom

Slični članci