Kako se uloga nastavnika mijenja u današnjem svijetu?

04. 04. 2018
6. međunarodna konferencija egzopolitike, istorije i duhovnosti

Način na koji se obrazovanje mijenja, uloga nastavnika se mijenja u današnjem svijetu. Danas način obrazovanja ide daleko dalje od školskih zgrada. Sve je više prilika da nešto naučite. Škola postepeno postaje samo jedna od mnogih mogućnosti koje imamo, i po mom mišljenju samo je pitanje vremena kada će prestati biti automatski, a kamoli obavezan izbor za obrazovanje.

Međutim, kvalitet različitih obrazovnih izvora varira. Kao što postoje bolje i lošije škole, postoje i bolji i gori internetski kursevi ili druge obrazovne platforme ili institucije. Sve je teže snalaziti se u jelovniku. Između ostalog, ovo pokazuje da je procjena kvaliteta obrazovne ustanove vrlo subjektivna i nemoguće je pronaći objektivne mjere.

Po mom mišljenju, jedan od rijetkih kriterija za orijentaciju osobe zainteresirane za obrazovanje je vjerodostojnost. (Namjerno ostavljam po strani takozvane objektivne kriterije, tj. Trenutne kvantitativne podatke o uspjehu učenika, diplomaca itd.). I tu učitelj stupa na scenu.

Nastavnik dobiva novu ulogu, a najvažniji kriterij za odabir obrazovne ustanove ili platforme je kredibilitet

Upravo je osoba nastavnika, a samim tim i nastavnici ti koji predstavljaju obrazovnu instituciju ili platformu. Oni su ti koji je predstavljaju i nositelji su kredibiliteta. Oni su ti koji mogu doći do budućih učenika i njihovih roditelja. Nastavnik je osoba koja stupa u vezu sa učenikom.

Ako prihvatimo pretpostavku da se obrazovanje sve više kreće u polje dobrovoljnih odnosa, gdje učenici (kao i učitelji) imaju izbor od koga će učiti, funkcija povjerenja jedna je od najvažnijih.

Mali zaokret. Da, možemo tvrditi da u slučaju obveznog školovanja nemamo izbora, ali to nije u potpunosti tačno. Još uvijek postoji mogućnost prelaska u drugu školu ili u način alternativnog ili kućnog obrazovanja. Međutim, iznad svega, konkurencija raste u klasičnoj školi, što prirodno stvara pritisak, zahvaljujući kojem uloga škole manje-više opada.

Mislim da je to razlog značaj uloge učitelja raste, ali i zahtjevi za njegovu ličnost.

Učitelj dolazi u poziciju vođe koji pokazuje put svojim učenicima. Takođe je jamac kvaliteta obrazovnog sadržaja, kako profesionalno, tako i komunikativno. On mora razumjeti svoje područje, ali prije svega mora biti zainteresiran i sposoban da posreduje svoje znanje. On mora biti sposoban potaknuti povjerenje kod učenika i izgraditi dugoročni kredibilitet svoje osobe, ali i obrazovne institucije ili platforme koju predstavlja.

U isto vrijeme, nastavnik preuzima ulogu vodiča, trenera, ali i posrednika. Na taj način, on manje igra ulogu tumača predmeta, već savjetuje učenike o tome gdje mogu izvući relevantne informacije.

Uloga nastavnika se mijenja, svatko tko želi učiti i ima nešto za reći može postati učitelj

Također je važno da i drugi ljudi koji nemaju standardno pedagoško obrazovanje postanu nastavnici na manje ili više prirodan način. "Papir" nije potrebno. Kredibilitet je važan ako želite reputaciju i dokazive vještine.

Naravno, učitelj ne postaješ samo preko noći, potrebna je praksa i napor i, naravno, natprosječna orijentacija ili vještine u određenom polju. Ali raspon mogućnosti u kojima se već danas može naučiti prijavljivati ​​zaista je raznolik.

Kao rezultat toga, učitelji postaju i roditelji (ne mislim na prisilne učitelje prilikom pisanja domaćih zadataka), prijatelji, praktičari, naučnici, zaposlenici interesnih grupa usmjerenih na djecu i mlade itd. Ukratko, svako ko ima šta da ponudi i ima želju da nauči.

Iznad svega, učitelj je vođa - kako ga John Holt, Ron Paul i Carl Rogers vide u svjetlu svog rada i vlastitih iskustava?

Dok razmišljam o tome kako najbolje shvatiti ulogu učitelja u nadolazećoj eri, iznio sam tri stava o ulozi učitelja koja su istakla moja tri omiljena autora. Sve su ili su bile ličnosti koje su u nekom obliku aktivno uključene u obrazovanje.

Vjerujem da ćete inspiraciju pronaći u njihovim mislima

1.) Učitelj se mora izvući iz igre što je prije moguće, kaže John Holt

Svojevrsni pedagog i pisac John Holt tvrdi da je dobar učitelj poznat po tome što će ga njegov učenik uskoro prestati trebati.

Prema Holtu, "uvijek prvi i najvažniji zadatak svakog učitelja da pomogne učeniku da se osamostali, da nauči biti učitelj„. Iz toga slijedi da će učitelj naučiti svog učenika pravoj tehnici kako se razvijati na terenu, preporučiti kvalitetne resurse i pomoći mu u orijentaciji.

"Pravi učitelj,"Kao što Holt kaže,"mora uvijek težiti da se izbaci iz igre."

Prema ovom poznatom prosvjetnom radniku, učitelj nije namijenjen prenošenju znanja učenicima. Iznad svega, učitelj bi trebao naučiti učenike da koriste znanje, razviti vještine na osnovu onoga što su već naučili, produbiti svoje novostečene vještine. Holt daje vrlo specifičan primjer onoga što očekuje od svog učitelja violončela. "Šta trebam od svog učitelja"On kaže,"oni nisu standardi, već ideje o tome kako se mogu približiti standardima koje već znam."

Inače, John Holt nije bio školovani pedagog. Ali učenje ga je privuklo. Predivan je primjer osobe koja je odlučila podučavati i obrazovati djecu i odrasle, iako nije imala odgovarajuće kvalifikacije prema općeprihvaćenim standardima.

Nakon početnog iskustva u poučavanju, Holt je stekao dojam da tradicionalni način autoritativnog poučavanja nije uspio, te je postepeno počeo raditi sve do kućnog i neškolskog obrazovanja. Njegova iskustva i interes za razvoj djece naveli su ga da traži nedirektivne oblike učenja, bez ponižavajućeg vrednovanja i stalnog upoređivanja. Drugim riječima, usredotočio se na razvoj dječjih ličnosti i vještina, umjesto da ih oblikuje prema unaprijed određenom predlošku.

2.) Učitelj je vođa koji daje primjer, kaže Ron Paul 

Ron Paul, američki ljekar, pisac, i nadasve poznati libertarijanac, postavlja nastavnicima izazov prenošenja liderskih vještina.

Po njegovom mišljenju, vođenje se uglavnom odnosi na samodisciplinu i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i, u određenoj mjeri, za svoju okolinu.

Naravno, ovo je povezano i sa pristupom obrazovanju. Učitelj, vođa, razvija sposobnost učenika da preuzmu odgovornost za svoje obrazovanje. Važno je da se to ne radi provođenjem teške školske discipline ili sofisticiranog sistema ocjenjivanja i upoređivanja učenika, već na osnovu primjera učitelja. To, naravno, postavlja potpuno drugačije zahtjeve pred nastavnike.

Učitelj mora biti sam vođa, mora imati prirodni autoritet. Ne teži poštovanju, već daje primjer. U Americi to zovu "vođstvo riječju i djelom"Vođa radi ono što zahtijeva od drugih. Učitelj "ne dovodi do toga da se drugi poredaju,"Kaže Paul, ali"vodi svojim primerom."

Paul ističe da liderstvo nije ono što obično viđamo među političarima i ljudima na moćnim pozicijama koji forsiraju poslušnost funkcijama ili prijetnju upotrebom sile. Vodstvo smatra svakodnevnim naporima da svijet oko nas promijenimo na bolje vlastitim naporima, što može nadahnuti druge koji će nam se tada pridružiti. Definitivno se ne radi o novinskim fotografijama i samovažnosti.

"Suština vođstva, "Kako kaže,"je samo-mobilizacija i samoupravljanje, što nam daje priliku da objasnimo drugima zašto radimo ono u što vjerujemo."Uz to, i smatram to ključnim, rekao je, vodstvo je"predanost"Kao i sposobnost"razumjeti filozofiju slobode i biti u mogućnosti primijeniti je na određene teorijske i praktične slučajeve."

Da rezimiramo, Ron Paul želi učitelje koji će obrazovati odgovorne vođe, koji će biti odgovorni za sebe i, naravno, za svoje obrazovanje. Budući lideri moći će raditi na dobrobiti zajednice jer će smatrati da je to posvećenost, prirodan način za vježbanje svojih talenata. Istovremeno, vođstvo neće doživljavati kao način vršenja vlasti, jer poštuju slobodu kao jednu od najviših vrijednosti.

3.) Učitelj stvara siguran prostor za učenike da postanu oni sami, predlaže Carl Rogers

Carl Rogers, kojeg možda poznajete kao humanističkog psihoterapeuta, dolazi s drugog mjesta. Prema njegovim riječima, glavna uloga nastavnika je stvoriti atmosferu sigurnosti, razumijevanja i povjerenja i tako omogućiti učenicima da rastu.

Kao što Rogers kaže, radi se o tome da im dopustite da postanu oni sami. Prema Rogersu, svaki živi organizam ima potencijal za rast, ima sve potrebne resurse, a istovremeno prirodno dovodi do rasta po svojoj prirodi. Tako smo jednostavno zasnovani na prirodi. Učitelj je tada ovdje da pomogne učenicima da razviju ovaj potencijal. To ne znači ništa više od toga da će ih podržati u njihovim vlastitim naporima, čak i ako se na prvi pogled čini da ih učenje ne zanima.

Podržati Rogersa zaista znači da nastavnik bezuvjetno podržava učenike u onome što rade, što žele. Ne pokušava im nešto ugurati ili manipulirati na bilo koji način, čak i u dobroj vjeri, da bi to bilo takozvano za njihovo dobro. Rogers ne želi prisiljavati učenike na bilo koji način, čak im ne želi ni pružiti nastavne materijale samostalno, osim ako im to ne kažu. Smatra bilo kakvo ocjenjivanje učenika ili njihovo međusobno upoređivanje štetnim. To nema nikakve veze sa učenjem, rastom.

Ako nastavnici uspiju stvoriti okruženje pogodno za rast, prema Rogersu, "student će učiti na vlastitu inicijativu, bit će originalniji, imat će veću internu disciplinu, bit će manje anksiozan i manje vođen drugima."Šta više, studenti su tako"postat će odgovorniji za sebe, bit će kreativniji, bolji sposobni da se prilagode novim problemima i znatno bolje sposobni za saradnju."

Zanimljivo je kako se Rogers na svoj specifičan način slaže s dvojicom autora o kojima sam gore pisao u smislu koncepta individualne slobode. Za njega to znači "pravo svake osobe da koristi svoje iskustvo na svoj način i da u njemu otkrije svoje značenje."To je po njemu."jedan od najcjenjenijih potencijala života."

Rogers je sanjao da će se njegov empatični i nenasilni pristup ljudima proširiti na sva područja međuljudskih odnosa. Vjerovao je da će, ako dopustimo ljudima da postanu oni sami, ljudi postati prijemčiviji jedni za druge, nasilje i zlo će se povući, a čovječanstvo će se pomaknuti na viši nivo bivanja i suživota u cjelini. Rogers čovjeka u pretjerivanju vidi kao ostrvo. A ako osoba "voljan biti svoj i kad može biti on sam,"Prema Rogersu"graditi mostove do drugih ostrva."

Ima li što dodati? Možda vam sada zvuči naivno, ali znajte da je Rogers zaista to živio i učinio je ono što je propovijedao. I dobro se snašao. Pa zašto ne bi i drugi? Vrijedi li pokušati, što kažeš?

Slični članci