Piramide Atlantiđana ili zaboravljene lekcije iz istorije (epizoda 4)

2 16. 05. 2017
6. međunarodna konferencija egzopolitike, istorije i duhovnosti

PRIMENJAVA U KOMPANIJI. ATLANTIDA vs. HYPERBOREA

Šta je dovelo tako moćnu civilizaciju do kontradikcija, koje su se kasnije završile njenom propašću? Odgovor nije složen, pogledajte samo našu civilizaciju, jer ono što se događa u našoj zemlji sada se dogodilo prije mnogo hiljada godina u Atlantidi. S jedne strane, to je želja za neograničenom moći i služenjem vlastitom Egu (tamna strana). S druge strane, to je jednakost svih članova društva i služenje drugima (svijetla strana). U stvari, ne postoje izgrađene gradacije zla i dobra, samo da bismo razumjeli suštinu, moramo gledati ne u posljedice, već u uzrok. Uzrok je suština svega. Zašto postupamo na ovaj ili onaj način? A koja je njegova pokretačka snaga? Mislim na pojmove dobra i zla, jer upravo u njih pokušavamo utisnuti svoje razumijevanje svijeta. Živimo u dualnosti i ovi koncepti su najispravniji za nas da ih procijenimo. Ali je li zaista tako? U stvari, koncepti dobra i zla ne postoje kao takvi u Univerzumu, oni su samo služenje sebi i služenje drugima. Upravo su ti pojmovi primarni uzrok, dok su pojmovi dobra i zla posljedica i pokrivač za odvraćanje pažnje. Nije potrebno ići daleko za primjerima. Ako ovo koristimo u odnosu na civilizaciju, tada ćemo dobiti sljedeće:

recimo da se jedna od zemalja svijeta bavi izvozom demokratije, tj. dobrom ili dobrobiti za sve. Pod maskom ovih koncepata uništava zemlje, svrgava nepopustljive vladare i kupuje resurse tih zemalja za peni. Kao rezultat, planetarna elita postaje još bogatija, dok planetarno društvo postaje siromašnije i ovisnije. Na taj se način, pod izgovorom dobra, diktatura manjine odvija malim, ali određenim koracima na planeti, tj. diktatura nemoralnih ljudi s hipertrofiranim egom. U konačnici, društvo je zavarano i zavedeno. Poanta je u tome da se konceptima kao što su dobro i zlo može lako manipulirati nazivajući crnu bijelom i bijelom crnom, baš onako prikladno. Naravno, ovako nešto moguće je samo u društvu s vertikalnom hijerarhijom, jer su svi alati kontrole gomile, tj. Mediji i društvene institucije, u vlasništvu elite.

Skloni smo misliti da naša civilizacija mijenjajući režime (robovski, feudalni, kapitalistički) ide putem poboljšanja, ali u stvarnosti to je zabluda. Jer i ropstvo i najrazvijeniji kapitalističko-demokratski predstavljaju jedno te isto, s jedinom razlikom što ropstvo nije tako jasno i divljačko (mučenje) kao prije, ali je ionako isto. Blago upravljanje informacionom tehnologijom čini ljude ovisnima i njima se može upravljati, što se u osnovi može usporediti s ropstvom.

Postoje samo dve vrste preduzeća.

Prvo je društvo s horizontalnom hijerarhijom, gdje je prije svega jednakost svih građana. Svaki član društva ima ista prava, otvoren pristup informacijama o organizaciji svijeta i ulozi pojedinca u njemu. Resursi planete u takvom društvu pripadaju podjednako svima, monetarni sistem ne postoji jer nije potreban.

Drugo je društvo sa vertikalnom hijerarhijom. Takva ustanova pripada mračnim svjetovima. U njemu se resursi raspoređuju neravnomjerno, tačnije pripada samo gornjih deset hiljada (elita), znanje o svjetskom poretku skriva se od ljudi, tj. Da je pristup informacijama zatvoren. Ovdje se gura kult Ega, koji se ogleda i u religiji i u vrijednostima koje dominiraju u takvom društvu. Na državnom nivou ljudi su prisiljeni na pojmove nacionalne prevlasti, odnosno nacionalizma, koji je na neki način ego države. Neizbježan atribut je i monetarni sistem, koji je presudan u upravljanju i manipulaciji masama.

Rano stanje pomoćne civilizacije bilo je homogeno; to je bilo društvo ravnopravnih građana, koji su živjeli u harmoniji sa svijetom oko sebe, koji su znali tajne višedimenzionalnog svemira i koji su odabrali put duhovnog razvoja. Od samog početka ovo je društvo služilo općem dobru.

Nakon toga pojavio se dio ljudi predvođen visokorazvijenom mračnom civilizacijom iz 4. dimenzije, koji je odlučio preuzeti vlast na planeti u svoje ruke. Budući da je društvo bilo homogeno, trebalo je neko vrijeme da se podijeli. Zbog toga je stvorena kasta svećenika, koja je nakon toga preuzela vlast na dijelu teritorije. U pretpotopnom društvu svećenstvo je sličilo, s jedne strane, našim tajnim društvima i, s druge strane, financijskoj eliti, iako su ti koncepti u osnovi isti. Svećenici su ljudima nudili pristup informacijama, nametali im religiju i pogoršavali karmu stanovništva, čak i uz ono što danas smatramo potpuno bezopasnim, a to je konzumacija mesa. Ali u kasnijem periodu bio je to ideološki rat između dva sistema. U pretpotopnom društvu prvo je započeo tajni otpor koji je prilično brzo definitivno podijelio društvo, a sukob je isplivao na površinu poprimajući oblik fizičke, energetske i mentalne opozicije. Grupa svećenika koja je došla na vlast željela je neograničen i ekskluzivan pristup svim energetskim i informacionim resursima planete. Ideja potpune kontrole bila im je toliko privlačna da je potpuno progutala sve njihove misli i želje.

Megalitske strukture na dnu oceana (piramide) i u Gizi djelo su upravo ove skupine ljudi koji su se nadali da će uspostaviti potpunu mentalnu i fizičku kontrolu na planeti pravilnom kontrolom kosmičke energije, ali su se nadali i da će ih koristiti kao neograničeni izvor. energije. Kao što je poznato, cijela se atlantska civilizacija u potpunosti oslanjala na energiju dobivenu iz kristala u obliku piramide koji se nalaze na određenim energetski važnim mjestima na planeti. Oni su bili raspoređeni da predstavljaju određeni obrazac ili shemu zasnovanu na principu sakralne geometrije. Bila je to precizno uređena struktura, gdje su sve veze bile usko međusobno povezane, pa čak i mali prekid jedne od njih mogao bi dovesti do žalosnih posljedica za cijeli lanac jer je prouzročio nešto poput kratkog spoja. Zbog toga je bilo toliko važno da je ova grupa zauzela čitavu planetarnu mrežu piramidalnih kompleksa da bi čitava šema mogla u potpunosti raditi. Jasno je da je ovo bio direktan izazov za sluge općeg dobra i samo je ubrzao podjelu društva u cjelini. Novac i resursi su važni za našu civilizaciju, jer je prije Potopa to bila univerzalna energija, s kojom je bilo moguće stvoriti apsolutno sve. Odnosno, sama energija i mogućnost upravljanja njome bili su kamen temeljac spora, koji je nakon toga uništio cijelu civilizaciju.

U kasnijem periodu, razdvajanje je poslužilo sukobu dva sistema i preraslo u oružani sukob, u kojem više nije bilo pobjednika.

Jednostavno rečeno, ovo propadanje, koje se dogodilo u Atlantidi, nastavlja se u izvjesnom smislu do sada. Vrlo zanimljiva činjenica je da su čak i teritorijalno ta mjesta blizu današnjih i to definitivno nije slučajno. Osnivanje SAD-a je osnivač SAD-a planirao prije osnivanja SAD-a, baš kao i projekat Nove Atlantide u našem svijetu. To je trebala biti snažna i moćna država koja će dominirati cijelim svijetom.

Dakle, arhipelag Atlantida je u svoje vrijeme bio blizu današnjeg teritorija SAD-a, dok je Hiperborea zauzimala sjeverni dio današnje teritorije Rusije. Predpotopno društvo bilo je podijeljeno na dva dijela. S jedne strane, bila je to Atlantida, nova prijestolnica Federacije, koja je neprestano proširivala svoj teritorij vojnim intervencijama i tajnim otporom u potrazi za hegemonijom i kontrolom cijele planete, a s druge strane Hiperborea, koja je živjela po starim pravilima društva i jednakosti. svi njeni građani.

U vertikalnoj hijerarhiji imperativ dominacije i uspostavljanja globalne kontrole bila je potreba da se jedna sila koncentriše u jednu ruku, i to je upravo ono što su se Atlanti rešavali. Hiperboreja se suprotstavila nametanju takvog svetskog poretka i krenula prema društvu opšteg blagostanja, što je bilo jezgro spora.

 

MAHÁBHÁRATA

Prema mojim pretpostavkama, događaji opisani u drevnom indijskom epu Mahabharata (Veliki razgovor potomaka Bharate) nisu ništa drugo nego opis pretpotopne civilizacije, Atlantiđana. S obzirom na visine koje su postigli u kontroli univerzalne energije, tada svi ovi opisi više ne djeluju tako fantastično.

Bitka kod Kukukshetre nije ništa drugo nego početak kraja civilizacije. Povjesničari kažu da je bitka trajala osamnaest dana i odnijela živote više od 650 miliona vojnika s obje strane. Upotrijebio je najsuvremenije i najsofisticiranije oružje tog doba, za koje je čak i sada teško naći analogiju. Prema hinduističkoj vjeri, bitka kod Kukukšetre (kao i sve što je opisano u Mahabharati) bila je pravi povijesni događaj. Analiza ugljenika izvedena na mjestima pretpostavljene nuklearne eksplozije pokazuje vremenski period od 13000 do 24000 prije nove ere, što odgovara ostalim hipotezama koje čine jedinstvenu logičku nit.

Tokom bombardiranja Atlantiđani su koristili neverovatno moćno oružje koje je ne samo izbrisalo gradove i sela s lica Zemlje, već je čak i razbilo nekada veliki kontinent. Jedan od njegovih dijelova leži na dnu oceana, od Tihog do Indijskog okeana, a samo najviši dijelovi kopna strše iznad površine i nalikuju arhipelagu.

Piramide Atlantiđana nisu bile zaboravljene lekcije iz istorije

Ostali dijelovi iz serije