Malo drugačiji Desatero

1 19. 09. 2016
6. međunarodna konferencija egzopolitike, istorije i duhovnosti

1. Život nema smisla. Ne traži ga. Zašto? Zato što vas um ne može voleti, radujte se, blistajte blagoslovom, pa je i nesebično. Um ima smisla samo za sebe. On samo može opisati, ništa više. Tražite osećanja koja vas popunjavaju, probaju vas. Dosta je.

2. Nemojte reći šta sada doživljavate. Na kraju krajeva, imate trenutak na osnovu najboljih odluka. Verujte da je sve moguće i dobro odražava sa dna.

3. Sve što imate, vašu porodicu, prijatelja, djevojku, djecu, vašu kuću, svoju imovinu, izgubite. Više ga nemaš. Definitivno u trenutku vaše smrti. I vreme između vašeg sadašnjeg i vašeg sahrana je trenutno, umišući svoje oko. Trebalo bi da bude sutra, večeras. Zato napravite mudrost da vam to nije vaćno.

4. Veruj da svaka osoba radi sve što može da bude voljena, svi žele ljubav. Uradi sve kako bi dobio taj osećaj. Čak i zlo u ljudima je plač od očajne želje za prihvatanjem, poštovanjem i neophodnošću. Ali ljubav je država koju uvek imamo u sebi, to je kao plamen. Ponekad umire, ponekad plamen. Ne tražimo ljubav, tražimo način da ga otpustimo, a drugi nije tvoja ljubav, to je samo gorivo tvoje ljubavi.

5. Sve što nam je predstavljeno, motivacija, istina, oglašavanje je fragment originalnosti jednog od njihovih stvaralaca. Njegova originalnost. Ali vi, ja, ona, ona, svi smo originalni i jedinstveni. Niko nije viši, a niko nije pao. Pokušajte da otkrijete ovu istinu u sebi. Ti si najoriginalniji, najsavršeniji i najslavljeniji u tvom svijetu. Vi, niko drugi.

6. Svu osobu vodi ono što je u ovom trenutku. Zašto? Zato što nemate moć da zamijenite njegovu ličnost, njegovu volju i njegov način. Ovo je blagoslov koji svaki čovek dobije. Manipulacija, iako dobro razmišljate iz vašeg pogleda, uvek boli. Konačno, imate pravo da izbegavate onoga koji ne odgovara vašoj duši.

7. Ljudi imaju instinktivnu potrebu za stvaranjem klastera, hijerarhija, zakona, teritorija. Ne uključuj se. Ništa i ništa više nije krvavo od opsesije sa pripadnošću, superiornošću, supremacijom. Vi niste građanin, vi niste svoj poziv, niste boja kože. Niste stvorili zakone, i niko vas nije pitao za vašu saglasnost. Niste imenovali nikoga da vas zastupa, govorio je na vaše ime. Ti si ono što si, čoveče. Ne moraš se boriti, to bi bilo glupo. Ali možete ignorisati ova podešavanja, oni se ne tiču ​​vas. Samo zadržite svoj prirodni integritet, vašu izvanrednost i svoju slobodu.

8. Nemojte toliko doživeti državu u kojoj se trenutno nalazite. Priđite mu lamentacijom i osmehom. Gledajte sebe na daljinu, gledajte bez presude, kao da ste svedok vašeg filma, gledajući ekran na kome igrate glavnu ulogu. A život može biti šala, tragedija, crvena biblioteka i drama. To je naš mozak zasnovan na oblicima, a telo kao pas stoji iza njega. Ako ste najgori, shvatite da ćete nastaviti da živite i ako neko drugi želi da ga reši, pa ga pustite da to reši. Na kraju ćete pronaći put iz svake dubine, pa zašto se beskrajno brinete o tome.

9. Nikada se ne žalite zbog vaše tugi, razočarenja, beznadežnosti za druge, za susjedstvo. Neko te je ostavio, neko te je ponizio, neko te je povredio? I šta želite, zar ne? Da bi zaustavio život, ukočio se u vašoj viziji i želji? Ako se to desi, jednostavno zato što niste prihvatili sebe da ste nepoznati sami sebi. Budite pokvareni. Ako te neko napusti, pusti ih. Ako te povredi, neka se uporedi. Ali verujte da je objašnjenje onoga što se dešava u potpunosti u vašoj moći. Ljudi jednostavno traže i imaju pravo na izgled. Mi nemamo pravo da ih nateramo da se nadaju u našu maštu da se zakune večnost, nezrelost i trajna služba.

10. Nema više značajnijih aktivnosti nego želja za upoznavanjem. Zatim uđete u državu u kojoj se popunite, bićete srećni, srećni i ispunjeni samim sobom. A svet oko sebe biće samo vaše ogledalo, džungla i labirint puni iznenađenja. Kako ste znali da ste prihvaćeni, prihvaćeni? U trenutku kada počnete da volite ljude, bez obzira i bez ikakvih uslova.

Slični članci