60. godišnjica NASA-e

17. 10. 2018
6. međunarodna konferencija egzopolitike, istorije i duhovnosti

Za 60 godina svog djelovanja je NASA bogata istorija istraživanja svemira. Pa, koje su bile najvažnije tačke?

Osnivanje NASA-e i prvi koraci 1958-1972

NASA je osnovana kao rezultat svemirske konkurencije između Sovjeta i Sjedinjenih Država. 1957. SSSR je šokirao svijet pokazujući svoju tehničku moć kada su lansirali prvi u orbitu veštački stvoreni satelit Zemlja-Sputnjik. Pušteni su u novembru iste godine Sputnik 2koji je nosio pas Like, koje je postalo prvo živo biće, veće od mikroba, koje je kružilo oko naše planete.

SAD su svoj prvi uspjeh postigle kasnije, 31. januara 1958. kada su sigurno lansirali satelit Explorer 1. U njihovom prvom pokušaju raketa Vanguard eksplodirala je samo nekoliko metara od zemlje, a američka vlada shvatila je da je potrebno više napora za osvajanje svemira. Nacionalna uprava za vazduhoplovstvo i svemir (NASA) djelovao je od 1. oktobra 1958nastaviti rad Nacionalnog vazduhoplovnog savetodavnog odbora (NACA) i proširiti njegov opseg na svemir.

Jurij A. Gagarin

Kada je Sovjetski Savez 12. aprila 1961. godine poslao u orbitu astronauta Jurija A. Gagarina, predsjednik John F. Kennedy dao je sljedeću izjavu:

"Prije svega, mislim da bi se ova nacija trebala obvezati na slijetanje na Mjesec i siguran povratak na Zemlju prije nego što ova decenija završi. Nijedan svemirski projekat u ovom periodu neće biti korisniji za čovječanstvo ili važniji za istraživanje svemira od dugog leta koji neće biti težak ili skup. "

Mali korak za čovjeka, ogroman skok za čovječanstvo

To je rekao u vrijeme kad ga je Amerika poslala Alan Shephard za samo 15 minuta svemira, to je zaista bila vrlo hrabra prognoza. Ali to su upravo učinile Sjedinjene Države, kada su 20. jula 1969. Neil Armstrong i Buzz Aldrin ostavili su Michaela Collinsa u upravljačkom modulu Columbia i spustili se na lunarnu površinu kod lunarne desantne jedinice Eagle, gdje je Armstrong izjavio: "To je jedan mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo."

Neil Armstrong i Buzz Aldrin izašli su iz lunarnog modula, dok je Michael Collins izrađivao vlastitu dokumentaciju iz orbite kada je ostao sam u modulu Kolumbije i postao najizoliraniji čovjek, s najbližim ljudima udaljenim oko 3,5 hiljada kilometara, ostavljajući tragove na Mjesecu. Od tada je samo 5 drugih astronauta izvelo isti scenarij, dok je ukupno 12 astronauta šetalo mjesečevom površinom, sve u naredne tri godine.

Svemirske utrke od 1972. do danas

Koji je bio sljedeći NASA-in cilj? Postigli su svoj najveći cilj da sigurno dođu do najbližeg nebeskog susjeda i vrate se na Zemlju. Nakon pobjede u ovoj svemirskoj utrci, NASA je proširila svoj domet tako da je svemirske sonde poslala u svemir i informacije vratila na Zemlju.

NASA je poslala svemirske sonde za istraživanje vanjskih planeta našeg Sunčevog sistema. Voyager je sa sobom nosio "Zlatnu plaketu" čovječanstva, disk koji sadrži informacije o čovječanstvu za svakoga ko bi ga mogao pronaći.

Cosmic Teleskop Hubble mogao je gledati i dalje od zemaljskih teleskopa kako bi nam pomogao da shvatimo porijeklo svemira, nastajanje galaksija i zvijezda i rađanje planeta. U isto vrijeme, naši sateliti su gledali Zemlju kada su je prvi put vidjeli kao cjelovit sistem, proučavajući Zemljinu klimu, vrijeme i fotografirajući Zemljinu površinu.

Napokon, uloženi su ogromni, koordinirani međunarodni napori za izgradnju i održavanje Međunarodne svemirske stanice. NASA-in svemirski brod korišten je za prijevoz američkih astronauta gore i natrag do svemirske stanice.

Žrtve

Sve nije bilo bez žrtve. Astronauti Grissom, White i Chaffe umrli su pri lansiranju Apolla 1 27. januara 1967. 1. februara 2003, 7 članova posade svemirskog šatla Columbia umrlo je po povratku na Zemlju. Svi su izgubljeni u ime nauke, ali istraživanje nepoznatog je nastavljeno. Samo su NASA-ina naučna zajednica i astronauti znali poznatu, ali često pogrešno označenu izjavu: "Houston, imamo problem."

Sav ovaj rad prouzrokovao je zapanjujući tehnološki razvoj. Koristimo ga ne samo u svemiru, već i širom svijeta. Postoji mnogo NASA-inih instrumenata koje koristimo svakodnevno! Laserske diode (LED), računarski miš, filtracija prašine - da spomenemo samo neke. Naravno, i minijaturne kamere koje su pronašle upotrebu u pametnim telefonima. Takođe možemo zahvaliti NASA-i na selfiejima.

NASA u narednih 60 godina

Profesor Andrew Coates sa Univerzitetskog koledža u Londonu kaže:

"NASA će se osvrnuti na porijeklo svemira, na crne rupe, na to kako nastaju planete i na druga najvažnija pitanja. Misija Cassini istraživala je Saturn i njegove mjesece, oblaci vode pronađeni su na Enceladu, a složeni hemijski procesi na Titanu. Vozila Spirit and Opportunity pregledala su vodu na Marsu i ustanovila da je Mars prilično nastanjiv. NASA je odigrala važnu ulogu u mjerenju udaljenosti u svemiru i potvrdila početna mjerenja globalnog zatopljenja. "

Naše galaksije i šire

Zašto bi nas bilo briga šta je u svemiru? Zašto trošimo novac na stvari koje nemaju praktičnu korist?

Profesor Andrew Coates dodaje:

"Skupo je, naravno, kada lansiramo objekte u svemir, koristimo svemir za razne stvari, isprobamo visokotehnološke tehnologije, ali stvarni razlog zašto to radimo je da razumijemo više odakle dolazimo i zašto smo ovdje. Pokušavamo razumjeti svoje mjesto u svemiru. Velika su pitanja postoji li negdje drugdje u svemiru život ili smo sami na ovoj plavoj planeti. Moramo biti u stanju razumjeti sve kontekste, svemir je vrlo važan dio svega toga. "

Otkrića su to uvijek bila od vitalnog značaja za napredak čovječanstva. Nije bilo poznato da koristimo elektron kad su ga znanstvenici tražili, ali sada naše znanje sadrži gotovo sve što uzimamo zdravo za gotovo. Ko zna šta ćemo koristiti za buduće NASA-ine tehnologije? Moramo pričekati i vidjeti ...

Napomena: prevodioci: Uprkos svim uspjesima i spoznajama koje je NASA postigla u 60 godina, još uvijek se raspravlja o tome jesu li astronauti zaista bili na Mjesecu. Takođe nema poznatih službenih saznanja o tajnom svemirskom programu, o upotrebi NLO-a dobivenih od vanzemaljaca i iz naše vlastite proizvodnje prema obrnutoj tehnologiji. Moguće je da je stvarni tehnološki napredak mnogo dalji nego što priznaju američka vlada i njoj podređene organizacije.

Slični članci